nenasilna komunikacija(nk) nas vodi u preoblikovanju načina na koji se izražavamo i čujemo druge. naše riječi umjesto uobičajenih automatskih reakcija postaju svjesni odgovori čvrsto utemeljeni u svijesti o tome što opažamo, osjećamo i želimo. usmjerava nas na iskreno i jasno izražavanje, te istovremeno obraćanje pozornosti na drugoga s poštovanjem i empatijom. u svakoj razmjeni čujemo svoje v lastite duboke potrebe, kao i potrebe drugoga. nk nas poučava pažljivom promatranju i prepoznavanju ponašanja i uvjeta koji na nas utječu. učimo se prepoznavati i jasno iskazati što konkretno želimo u danoj situaciji. struktura je jednostavna, a ima veliku moć preobrazbe. kako nk zamjenjuje stare obrasce obrane, povlačenja ili napada kada se nađemo licem u lice s presudom ili kritikom, počinjemo vidjeti sebe i druge, kao i svoje namjere i odnose, u sasvim novom svjetlu. otpor, defanzivnost i nasilne reakcije su svedene na najmanju mjeru. kada se usredotočimo na pojašnjavanje onoga što opažamo, osjećamo i trebamo, a ne na dijagnosticiranje i presuđivanje, otkrivamo dubinu vlastitog suosjećanja. naglašavajući duboko slušanje - i sebe i drugih - nk potiče poštovanje, pažnju i empatiju te razvija obostranu želju za davanjem od srca. iako je nazivam "procesom komunikacije" ili "jezikom suosjećanja," nk je više od procesa ili jezika. na dubljoj razini, ona nas neprekidno podsjeća da svoju pozornost držimo usredotočenu na ono mjesto gdje postoje najveći izgledi da ćemo dobiti ono što tražimo. postoji priča o čovjeku koji na sve četiri traži nešto ispod ulične svjetiljke.
policajac u prolazu ga upita što radiš?
„tražim ključeve od auta", odgovori naizgled pomalo pripit čovjek.
"jeste li ih ovdje ispustili?" raspitivao se policajac.
"ne," odgovori čovjek, "ispali su mi u pokrajnjoj uličici." vidjevši zbunjen izraz na licu policajca, čovjek požuri objasniti, „svjetlo je ovdje puno bolje."
primjećujem da me moje
kulturološko uvjetovanje navodi da pozornost usmjeravam na
mjesta na kojima vjerojatno neću naći ono što
tražim. razvio sam nk kao način uvježbavanja moje pozornosti -
da svjetlo svijesti usmjerava - na mjesta koja imaju potencijal
pružiti mi ono što tražim. ono što želim u svom životu
je suosjećanje, strujanje između mene i drugih utemeljeno
na uzajamnom davanju od srca. kvaliteta suosjećanja, koju
nazivam „davanje od srca", je opisana stihovima moje
prijateljice ruth bebermeyer:
nikada se ne osjećam više darivana
nego kada primiš od mene -
kada razumiješ radost koju osjećam
dajući tebi.
i znaš da ti ne dajem
kako bi te zadužila,
već zato što želim živjeti ljubav
koju za tebe osjećam.
primiti s milošću
može biti najveće davanje.
nema načina da razdvojim
to dvoje.
kada ti meni daješ,
ja tebi dajem svoje primanje.
kada primaš od mene, i ja se osjećam
darivanom.
pjesma "given to" (1978),
ruth bebermeyer
s albuma, given to.
kada dajemo od srca, činimo to zbog radosti koja nas preplavi kadgod obogatimo život drugoga. ova vrsta davanja obogaćuje i davatelja i primatelja. osoba koja prima uživa u daru ne brinući se o posljedicama koje idu uz poklanjanje iz straha, krivnje, srama ili želje za dobitkom. onaj koji daruje je obogaćen ojačanim samopoštovanjem do čega dolazi kada vidimo kako naša nastojanja pridonose nečijem blagostanju. primjena nk ne zahtijeva da osobe s kojima komuniciramo budu vješte u nk niti motivirane da se odnose prema nama sa suosjećanjem. ako se držimo načela nk, motivirani isključivo za suosjećajno davanje i primanje, te činimo sve što je u našoj moći da i drugi uvide da je to naš jedini motiv, priključit će nam se u procesu i na kraju ćemo biti sposobni odnositi se jedni prema drugima suosjećajno. ne kažem da se to uvijek događa brzo. međutim, i dalje tvrdim da uosjećanje neizbježno procvjeta kada ostanemo dosljedni načelima i procesu nk.
četiri komponente nk:
1. opažanje
2. osjećaji
3. potrebe
4. molba
kako bismo dostigli obostranu želju za davanjem od srca, usmjeravamo svjetlost naše svijesti na četiri područja - koja nazivamo četiri komponente modela nk.
prvo promatramo što se stvarno događa u konkretnoj situaciji:
što opažamo da drugi govore ili čine, a što obogaćuje ili ne obogaćuje naš život? trik je u tome da smo u stanju artikulirati to opažanje bez uvođenja osude ili procjene - jednostavno reći što to oni rade, a nama se sviđa ili ne sviđa.
zatim kažemo kako se osjećamo kada promatramo to događanje:
jesmo li povrijeđeni, uplašeni, radosni, zabavljeni, iritirani itd? i kao treće, kažemo koje su potrebe povezane s osjećajima koje smo prepoznali. svijest o ove tri komponente je uvijek prisutna kada koristimo nk kako bismo jasno i iskreno rekli kako smo. na primjer, majka bi mogla iskazati te tri komponente svom sinu tinejdžeru na sljedeći način: „felix, kada vidim dvije lopte prljavih čarapa ispod stola u dnevnoj sobi i još tri pored televizora, osjećam nervozu jer mi je potrebno više reda u sobama koje svi koristimo." mogla bi odmah nastaviti s četvrtom komponentom - vrlo konkretnom molbom: "bi li htio odnijeti svoje čarape u svoju sobu ili perilicu rublja?" ova se četvrta komponenta bavi onim što želimo od druge osobe, a što bi obogatilo naš život ili nam učinilo život ljepšim.
dakle, jedan dio nk je iskazivanje te četiri informacije na vrlo jasan način, verbalno ili drugim sredstvima. drugi dio komunikacije se sastoji od primanja iste četiri informacije od drugih. povezujemo se s drugima tako što prvo pokušavamo saznati što opažaju, osjećaju i što trebaju, i tada otkrivamo što bi obogatilo njihov život primajući četvrtu informaciju, njihovu molbu nama.
dok držimo pozornost usmjerenu na ta četiri područja, i pomažemo drugima da čine isto, uspostavljamo tok komunikacije, tamo i nazad, i suosjećanje se prirodno pojavljuje: što opažam, osjećam, trebam; što od tebe tražim, a što bi obogatilo moj život; što opažaš, osjećaš, trebaš; što od mene tražiš, a što bi obogatilo tvoj život.
- konkretni postupci koje opažamo koji utječu na naše blagostanje.
- kako se osjećamo u vezi s našim opažanjima.
- potrebe, vrijednosti, želje, itd. koje pobuđuju naše osjećaje.
- konkretni postupci koje tražimo kako bismo obogatili svoje živote.
proces možemo početi ili izražavanjem sebe ili empatijski primajući od drugih informacije iz ta četiri područja. iako ćemo u poglavljima 3-6 učiti kako slušati i verbalno se izraziti za svako od tih područja, važno je imati na umu da nk nije set gotovih recepata, nego se prilagođava različitim situacijama kao i osobnim i kulturalnim stilovima. iako o nk, za trenutne potrebe, govorim kao o "procesu" ili "jeziku", moguće je iskusiti sva četiri područja procesa bez ijedne izgovorene riječi. suština nk je u svijesti o ta četiri područja, a ne u riječima koje se doslovno razmjenjuju.
kada koristimo nk u svojim interakcijama - s nama samima, s drugom osobom ili skupinom ljudi - postajemo utemeljeni u prirodnom stanju suosjećanja. to je, stoga, pristup koji se djelotvorno može primijeniti na svim razinama komunikacije i u različitim situacijama:
- intimni odnosi
- obitelj
- škola
- organizacije i institucije
- terapija i savjetovanje
- diplomatski i poslovni pregovori
- sporovi i sukobi bilo koje prirode.
neki ljudi koriste nk kako bi produbili
svoje intimne odnose:
"kada sam naučila kako mogu primiti (čuti) i dati (iskazati) koristeći se nk, nadišla sam situacije u kojima sam se osjećala napadnuta ili kao da sam „otirač za cipele", i postala sposobna stvarno slušati riječi i osjećaje na koje su se odnosile. otkrila sam čovjeka koji je patio, s kojim sam bila u braku 28 godina. vikend prije radionice nk zatražio je od mene razvod. da skratim priču, danas smo ovdje - zajedno. zahvalna sam za doprinos (nk) našem sretnom završetku. naučila sam slušati osjećaje, iskazivati svoje potrebe, prihvaćati odgovore koje nisam uvijek željela čuti. on nije ovdje da bi mene učinio sretnom, niti ja postojim zato da bi njega učinila sretnim. oboje smo naučili rasti, prihvaćati i voljeti, kako bi oboje mogli biti ispunjeni. "
sudionica radionice iz san diega